Film, video igre i arhitektura: Razlike u 3D modeliranju

3D modeliranje i crtanje na računalu zabilježilo je veliki tehnološki napredak posljednjih godina. Prije svega dva desetljeća, fotorealistične modele mogle su si priuštiti tek velike kompanije. Danas, već napredni početnici u 3D tehnologiji mogu napraviti lik, predmet ili prostor koji izgleda poput onog stvarnog.

Moderni filmovi obilato koriste računalne efekte, dok su kompjuterske vizualizacije prostora postale standard u svijetu arhitekture. Naravno, industrija video igara isto tako profitira od napretka ove tehnologije, a 3D prikaz postaje detaljniji sa svakom novom hardverskom generacijom. Koji su najpopularniji programi za kreiranje naprednih 3D modela, pročitajte u našem blogu 4 najpopularnija programa za 3D modeliranje.

No, koja je razlika između 3D modeliranja za film, video igre i arhitektonske vizualizacije prostora? Mnogi misle da je svejedno za koju se točno industriju rade 3D modeli, no to nije istina! Osobe koje se bave modeliranjem moraju uzeti u obzir medij u kojem će njihov rad biti korišten, te obzirom na njegove značajke prilagoditi materijale. Stručnim jezikom, trebaju ih optimizirati.

Što je to optimizacija?

Kao što vjerojatno možete i sami razaznati, riječ potječe od glagola optimizirati, što znači prilagoditi nešto na način da daje najbolji (optimalan) rezultat. Možemo ga koristiti u više struka i profesija. Primjerice, nakon što tvorci automobila naprave novi tip motora, pokušavaju ga optimizirati nadogradnjama kako bi trošio manje goriva ili trajao duže.

U svijetu video igara, neoptimiziran proizvod će usporavati čak i na boljim računalima, dok onaj čiji su programeri uložili vrijeme u optimizaciju može izgledati odlično čak i na slabijem hardwareu. Naravno, za to treba vještine i snalažljivosti, a slične se karakteristike očekuju i od osoba koje optimiziraju modele u 3D grafici.

3D modeliranje za film

Nije tajna da moderni blockbusteri sedme umjetnosti uvelike ovise o stručnjacima računalne animacije. Bez obzira treba li napraviti scenu superjunaka koji leti između zgrada ili smiješnih igračaka koje ožive u dječjoj sobi, 3D dizajneri će se odazvati izazovu. No, koje su specifičnosti njihovog rada u ovoj industriji?

Sigurno primjećujete da su 3D modeli u filmskim spektaklima izuzetno detaljni i živopisni. Razlog leži u tome što njihovi dizajneri nisu limitirani brojem poligona koje mogu koristiti pri izradi, te im je želja napraviti što raskošnije uratke. Veliki roboti iz serijala Transformers prepuni su oblika, crta, boja i tekstura, a nerijetko ćemo na njihovim animiranim tijelima nalaziti i oštećenja ili prljavštinu. Takvu razinu detalja ne vidimo kod drugih 3D područja o kojima pričamo.

No, raskoš i sloboda imaju svoju cijenu. 3D modeleri moraju uzeti u obzir trajanje izrade i financijske okvire projekta u kojem rade. Primjerice, obično renderiranje animacije od deset sekundi može trajati po nekoliko sati. Kad uzmemo u obzir da će tu istu animaciju filmska ekipa vjerojatno još nekoliko puta slati na ispravke, shvatit ćemo da je 3D modeleru u svijetu filma doslovce svaka sekunda posla važna.

3D modeleri mogu optimizirati svoje radove kako bi sam proces izrade trajao kraće. Primjerice, ukoliko model pratimo samo s prednje strane, njegova ‘pozadina’ može biti izostavljena iz modela. Zbog toga renderiranje neće dugo trajati, a i cijena izrade će biti manja, što će filmska produkcija svakako cijeniti.

3D modeliranje za video igre

Sa svakom novom generacijom konzola i grafičkih kartica, video igre izgledaju vizualno dojmljivije. Prisutni detalji su gotovo nevjerojatni – uzmimo za primjer samo činjenicu da se okruženje svijeta u igri Assassins Creed Origins reflektira u očima nacrtanih konja. No, usprkos tome, 3D modeli u ovoj industriji još uvijek nisu na istoj razini kao oni u filmskoj. Razlog leži u tome što moraju biti optimizirani za renderiranje u realnom vremenu.

Kad artisti naprave 3D model i animiraju njegove pokrete za potrebe filma, on se jednstavno „ubaci“ u fimski zapis i prikazuje na za to predviđenim uređajima poput DVD čitača ili Blu-Ray playera.

Kako gledatelji ne kruže oko tih modela, niti biraju iz kojeg kuta će ih gledati, renderiranje istih napravljeno je davno prije – pri izradi filma. Stoga čitači i playeri uopće nisu predviđeni za proces renderiranja.

No, računalne igre nas pozivaju da istražimo njihove prostore, i sagledavamo modele iz kuteva koji sami biramo putem miša, joypada ili tipkovnice. Zbog toga proces renderiranja obavlja računalo tijekom samog igranja.

Kako je taj postupak dosta zahtjevan, 3D modeleri rade detaljnu optimizaciju svojeg rada, ne bi li računalne komponente (poput procesora i grafičke kartice) i game engine (poput Unity 3D ili Unreal Enginea) mogli brzo procesuirati informacije i pružiti igračima najbolje iskustvo.

Low- poly modeling

Postoji mnogo načina na koji se ta optimizacija može napraviti. Jedan od najčešće korištenih je crtanje sa što manje poligona (tzv. Low-poly). Kako računalo mora voditi brigu o svakom od njih u virtualnom prostoru, limitacija njihovog broja doprinijet će lakšem proračunavanju, a time i fluidnijom igrom bez preskakanja sličica ili naglog usporavanja.

Sličan „trik“ leži u tome da se predmeti kojima igrači neće moći pristupiti izbliza naprave manje raskošnima od onih koji će mu biti u neposrednoj blizini. Kuća u kojoj igrač „živi“ imat će prozorska stakla i mrlje od vlage, dok će dvorac u daljini imati samo jednolično obojane sive zidine.

Programerski se može ići korak dalje, pa dodavati detalje na 3D modele kako se igrač njima približava. Često puta se u igrama doslovce može vidjeti kako se ti detalji „pojavljuju“ na modelu – od odjeće do crta lica, a isti će i nestajati pri odlasku igrača od modela.

Na vještini je 3D artista i njegovoj komunikaciji s timom do koje će razine ići u svom radu. Iako je hardverska snaga suvremenih računala i konzola uistinu dojmljiva, još će puno vremena proći dok mobilne platforme, poput tableta i pametnih telefona, budu na istoj razini. Kako isto čini velik dio tržišta, optimizacija je i dalje vrlo važan postupak u industriji video igara.

3D modeliranje za arhitektonske vizualizacije

Nekad davno, dizajneri interijera i eksterijera u arhitekturi teško su mogli predočiti svoje ideje potencijalnim klijentima. Ako je netko želio svojem poslodavcu iznijeti projekt na kvalitetan način, nerijetko bi tražio usluge profesionalnog ilustratora koji bi nacrtao prostor u skladu s arhitektovim sugestijama.

Pojavom kompleksnih 3D programa, ovaj problem je uvelike riješen, te dizajneri sami mogu pokazati svoje ideje na praktički fotorealističnoj razini.

Pri 3D modeliranju za arhitektonsku vizualizaciju prostora, ključno je da rad ima visoku vizualnu kvalitetu. Kako je konačan proizvod najčešće komplet od nekoliko slika, optimizacija nije primarna pri izradi.

Čak i ako se napravi arhitektonska vizualizacija s puno detalja, izazov će biti jedino duže renderiranje (od nekoliko sati). Naravno, u slučaju hitnosti, 3D artisti mogu koristiti neki od već navedenih oblika optimizacije, što će skratiti trajanje renderiranja.

Primarno je da u arhitektonskim vizualizacijama do izražaja dolaze ideje samog korisnika, odnosno arhitekta koji predstavlja svoj rad. Kako moderni programi za 3D dizajn mogu prilično dobro odraditi tehnički dio prezentacije, na njemu je da se posveti svojoj vještini – koju će iskazati odabirom kuta kamere, osvjetljenjem i teksturama.

Kako postati 3D modeler?

Želite li se i vi baviti 3D modeliranjem, ali vam nedostaje vještine? Mnogi tutorijali koje možemo naći na internetu često mogu biti od velike koristi, ali ponekad vas mogu odvesti i u pogrešnom smjeru.

Ako želite saznati više o samoj vještini 3D modeliranja i poligonima, savjetujemo da si pročitate blog Kako pretvoriti maštu u 3D realnost?, a ako vas više interesira gdje se sve primjenjuje vještina 3D modeliranja, pročitajte blog “Primjena 3D modeliranja”.

Međutim, ukoliko želite učiti na pravi način i uz prisustvo iskusnog mentora, javite nam se na mail machina@machina.hr za savjet te saznajte sve o našem tečaju 3D modeliranja.